Bosanski cuko
Izmučeno štene u budzaku stenje,
puzi, kevće, cvili, od poratne muke.
Nada se sindziru iz begovske ruke,
dok se uz cviljenje na nogice penje.
Kad pokupi mrve, sklupča se u kutu,
podvijenog repa – ne kevće i šuti.
Trazec’ svoje mjesto u begovom skutu,
umiljato zuri, da bega ne ljuti.
Gleda beg u štene, okice mu blijede,
kao orah suza niz obraz mu kanu,
sjetio se namah svog rahmetli dede,
cuko mu je dobar, k'o mehlem na ranu.
Zijad Burgic 